Poluotok Pelješac je smješten između Neretvanskog i Malostonskog zaljeva. Nastanjen je od davnina, a poznat je po pmorcima i kvalitetnim vinima. Vidljive su stare građevine iz prapovijesnog vremena. Poslje rimske i bizantske vladavine Pelješac je pao pod neretvansku vlast. Ostali su brojni spomenici. Posebni  spomenici su Gospa od Lužana,  sv. Mihovil u Stonu, sv. Juraj u Janjini. Pelješac je postao sastavni dio Dubrovačke Republike, poznat je i po brodogradnji. Gospodarski procvat Pelješca dogodio se u XVII. st. Otada potječe veliki broj građevina, kapetanske kuće, crkva u Orebiću, Vignju i Kučištu. Orebić je nekad bio pomorsko središte. U njemu je živio knez koji je bio pod pokroviteljstvom Dubrovnika. Razne slike i modeli brodova izloženi su u Pomorskom muzeju. Nedaleko je franjevački samostan iz XV. st. U njemu su zavjetne slike rađene u drvetu, zatim reljef Madone. U Pelješkom kanalu nalazi se otočić Badija. Tu je samostan uz kojeg je podignuta crkva, koju su u drugom svijetskom ratu pretvorili u odmaralište.