Dubrovnik je najjužniji hrvatski grad koji broji oko 50 00 stanovnika. Sjedište je županije Dubrovačko-Neretvanske. Opasan je zidinama koje su služile kao obrana cijelog grada. Od susjednog kopna su odvojene jarkom. Dubrovnik je dobio ime po šumama hrasta. Dub znači drvo , a dubrava znači šuma. Dubrovnik ima razvijeno ribarstvo i trgovinu. Unatoč razaranjima u bližoj i daljoj prošlosti danas je turistički, najljepši grad u Hrvatskoj. Postoje u njemu četiri kule i tvrđave sa zidinama: Minčetu, Revelin, Sv. Ivan i Bokar,  te dvije okrugle i dvanaest četverokutnih kula, pet bastiona i dvije ugaone utvrde. Dograđeno predziđe zaštićeno je s jednim većim i devet manjih bastiona. Glavni ulaz u grad nekad su bila Vrata od Pila. Pristup vratima bio je preko mosta. Utvrda Minčeta bila je prilagođena topništvu. Nju je dovršio poznati graditelj Juraj Dalmatinac okrunivši je raskošnim kruništem. Revlin je utvrda sagrađena radi zaštite Vrata od Ploča, pa radi toga grad prilikom potresa nije pretrpio nikakva oštećenja. Vrata od Ploča su gradska vrata ukrašena skulpturom sv. Vlaha. Sv. Ivan je kula u kojoj je danas muzej Lovrijenac. Velika Onofrijeva česma je spremnik za vodu. U Dubrovniku je i crkva Marijina uznesenja. Slikoviti trg Gundulićeva poljana, okružen je kamenim kućama, a tu je i tržnica i pozornica na kojoj se ljeti održavaju priredbe. Još neke od kulturno povijesnih znamenitosti su franjevački samostan, crkva sv. Nikole, dominkanski samostan. Arsenal se nalazi kod gradske luke. Tu su se čuvale galije i gradili brodovi. Poznat je ladanjski ljetnikovac dvorac Petra Sorkočevića . Na Ladanju je crkva sv. Mihovila, a crkva Gospe od milosrđa je zavjetna crkva, koja posjeduje slike starih brodova.